U autobusu za Austriju uz predstavnike partnera koji su radili na projektu, bili su predstavnici turističkih kuća, medija, turističkih agencija, turističkih zajednica, te hotelijeri i mali iznajmljivači uključeni u bike&bed mrežu objekata sa područja Hrvatskog i Slovenske dijela Istre, te dva člana našeg kluba kao jedini predstavnici klubova.

Odredište je bila regija Salzkammergut i okolica, pošto je tamo vrlo dobro razvijen cikloturizam. Posjetilo se Bike&Bed objekte, i razgovaralo s vlasnicima smještajnih objekata, uz znamenitosti u regiji, uključeno je bilo i razgledavanje različite biciklističke infrastrukture, smještaj, biciklističke staze, najam opreme, sve s ciljem da se kasnije ta iskustva prenesu kod nas.

Zahvaljujemo se onima koji su nam omogućili ovo vrlo poučno putovanje, ujedno pozdravljamo odličnu SLO/HR ekipu.

U nastavku je članak prenjet  iz Glasa Istre.

ISTRA TREBA UČITI OD AUSTRIJSKOG CIKLOTURIZMA

Biciklisti troše kao i golferi

Napisala Barbara BAN – Glas Istre

Za bicikliste koji dolaze u neku destinciju prije svega je bitna infrastruktura cesta. Ako su ceste loše, neće dolaziti jer imaju skupe bicikle koji koštaju i po pet-šest tisuća eura. Ovakav oblik turizma manje košta, što se ulaganja tiče, od golfa ili wellnessa, a gosti su odlični i jako dobro troše, kaže austrijski hotelijer Jakobjal Schmiedlechner.

Austrija i Istra definitivno ne mogu reći da se bave istom vrstom turizma.

Ipak, Austrija ima nekoliko zanimljivih turističkih projekata,odlično organiziranih i provedenih u djelo iz kojih možemo učiti. Jedan od njih je svakako njihov cikloturizam.

Prije desetak dana voditelji europskog projekta “Parenzana – put zdravlja i prijateljstva”, koji se naslanja na cikloturizam i koji se financira novcem Europske unije i Istarske županije, odlučili su s nositeljima cikloturističke ponude iz javnog i privatnog sektora istarske i slovenske Istre posjetiti austrijske pokrajine Salzburg i Gornju Austriju, pa čak i najjužniji dio Njemačke – da bi doznali kako to Austrijanci rade.

Austrijski cikloturizam se razvija 30 godina.

Po pitanju cikloturizma Istra je preteča u Hrvatskoj. Medutim, iz austrijskog primjera vidi se koliko toga zapravo još treba napraviti da bi najveći hrvatski poluotok mogao uopće biti konkurentan u toj grani turizma.

Doduše, moramo uzeti u obzir da je Austrija cikloturizam počela razvijati prije više od trideset godina, dok Istra s njim koketira desetak godina. Ipak izgleda da još uvijek nema dovoljno snage i volje, prije svega većih hotelskih kuća koje većinom diktiraju turističke tokove, da se kaže da je cikloturizam jedan od najvažnijih turističkih proizvoda.

To dokazuje sama činjenica da još uvijek nisu objedinjene sve biciklističke staze u Istri, odnosno nisu povezane, jednako označene i ne postoje unificirane biciklističke karte. Još uvijek svaka općina ili grad za sebe radi staze bez konzultacije sa županijskom Turističkom zajednicom ili Odjelom za turizam. Zapravo nitko ne može funkcionirati sam za sebe jer cikloturisti ne dolaze u Istru da bi bili samo na stazama u nekoj općini, većih zanima cijela regija. Što se infrastrukture tiče, nedostaje puno toga. Istra ima velik broj mountain bike staza, medutim cestovnih, i to asfaltiranih po uzoru na Austriju, nema.

Jaka konkurencija mountain bikea, slaba ponuda cestovnih staza

A što kažu Austrijanci i kakva su njihova iskustva? Za razliku od Mediterana, gdje se zapravo odmor na biciklima može planirati od ranog proljeća do kasne jeseni, Austrijancima je sezona od Uskrsa do rujna. Termini u meduvremenu popunjeni su drugim turističkim sadržajima. Ono po čemu je Austrija specifična su asfaltirane biciklističke staze koje najčešće vode uz lokalne ceste. Naravno, imaju i mountain bike staze, medutim svoju prednost ističu u cestovnom dijelu bikinga. Zašto?

Prije svega jer takvih staza zapravo u Europi i nema puno. Glavna destinacija za takav tip turista je Mallorca. Osim nje, sve je teže nalaziti dobre i zanimljive destinacije. Istra bi tu mogla itekako konkurirati jer ima zanimljive krajolike i konfiguraciju terena, medutim nedostaje joj infrastruktura – asfaltirane bike-staze. Odluka o tome hoće li se takav tip turizma razviti leži prije svega u javnom sektoru.

Naime, u Austriji, kako nam kaže načelnik slikovitog gradića St. Wolfgang Johannes Peinsteiner u pokrajini Salzkammergut u neposrednoj blizini Salzburga, javni je sektor izgradio čitavu infrastrukturu, i na tome je radio 20 godina. Danas imaju 1.450 kilometara označenih biciklističkih staza koje nude 57 različitih ruta koje vode uz 70 predivnih jezera, malih slikovitih mjestašca, pašnjake, potočiće, brežuljke i planine. Javni se sektor, odnosno 20 općina te regije brine o održavanju asfaltiranih staza, dok se za mountain bike staze brinu vlasnici zemljišta kuda one prolaze. Naime, vlasnici privatnih parcela dobivaju naknadu za korištenje zemljišta, a ujedno su zaduženi za njihovo održavanje, odnosno čišćenje i prohodnost. Jedina briga turističke zajednice su marketing i promocija.

Druga značajna austrijska biciklistička ruta je Donauradweg, odnosno Dunavska biciklistička staza, koja pokazuje ogroman potencijal, a i povezuje sve zemlje uz rijeku u zajednički projekt. Austrija je njime povezana i s Njemačkom, a najviše se biciklira od grada Passaua koji se nalazi u Njemačkoj, uz samu granicu, do Beča.

Da bi nositelji te ponude, prije svega javni sektor, vidio koliki je potencijal staze, prošle je godine mjeren broj biciklista na stazi dugačkoj 330 kilometara. Došli su do zapanjujućih brojki. Naime, stazu je lani prošlo čak 437.000 biciklista, od čega su trećina turisti, trećina izletnici, a trećina oni koji biciklima idu na posao, šoping…. Polovica takvih putovanja je individualno organizirana.

Vlasnik bike&bed hotela mora biti biciklist

U tvrtki Oberösterreich Touristik GmbH, gornjoaustrijskoj inačici Istarske razvojne turističke agencije IRTA), izračunali su da su turisti lani uz tu stazu potrošili oko 71,8 milijuna eura, što na smještaj, hranu, posjet atrakcijama. I ovu stazu održava javni sektor, a sve općine, gradovi te privatni turistički subjekti plaćaju naknadu ovoj tvrtki za promociju koju odraduje za stazu. Većina biciklista noći u Linzu i Beču, a da bi se pojačala turistička ponuda dunavske biciklističke staze, 200 malih i srednjih turističkih tvrtki i obrta dobilo je 1,5 milijuna poticaja.

Na svakih 15 kilometara staze nalazi se servisni i info-centar.

Zanimljivo je da u Austriji postoje bike&bed objekti. U ove dvije biciklističke pokrajine po dvadesetak smještajnih objekata, prije svega malih obiteljskih hotela, specijaliziralo se i za tu ponudu pa su biciklistima uz udoban smještaj ponudili i najam bicikala, uredene garaže, a imaju i sve ostalo što turisti-biciklisti traže: bike-karte i GPS-ove, specijalnu ponudu prehrane te vlastita iskustva. A to je, kažu dva ugostitelja-hotelijera s kojima smo imali priliku razgovarati na putovanju, od najveće važnosti.

Jako je bitno da vlasnik objekta koji pruža smještaj biciklistima i sam bude biciklist. Na taj način može najbolje razumjeti želje turista. Iz vlastitog iskustva može im reći kuda ići, kakve su staze i što ih očekuje, kaže Jakob Schmiedlechner koji u malom mjestu Fuschl am See u Salzkammergutu ima hotel i restoran Mohrenwirt. Turistima nudi smještaj u 60 soba. Na bicikliste se preusmjerio tek lani i od onda primjećuje porast boja noćenja od deset posto, odnosno 750 biciklista, a tek mu je prva godina. Inače ostvaruje oko pet tisuća noćenja godišnje. Za bicikliste koji dolaze u neku destinciju, naravno one koje zanima cestovni biciklizam,prije svega je bitna infrastruktura. Ako su ceste loše, neće dolaziti jer imaju skupe bicikle. Budući da ih gotovo uvijek uzimaju sa sobom, vlasnici hotela moraju biti spremi da ih često žele u sobama. Ne treba puno ulagati za dodatno uredenje objekta, potrebna je samo garaža te na usluzi obližnji servis. Naravno, bitne su i karte i GPS-ovi.

Sve u svemu, ovakav oblik turizma manje košta što se ulaganja tiče od golfa ili wellnessa, a gosti su odlični i jako dobro troše. Nikad ne pitaju za cijenu, niti se pogadaju. Primjerice, 460 eura košta paket aranžman za tri dana triatlona. Biciklistima to nikad nije problem, a dovode i svoje obitelji, kaže ovaj hotelijer. Otkriva da je tajna uspjeha bed&bike smještaja prije svega dobra promocija, i to kroz specijalizirane časopise za bicikliste, zatim dobra internetska stranica te kadar koji se bavi biciklizmom. Bicikliste po zahtjevima i željama usporeduje sa skijašima.

Njegov kolega Friz Maislinger, koji s obitelji vodi ruralni hotel s četiri zvjezdice i bio-farmu goveda u mjestu Eugendorf dvadesetak kilometara od Salzburga, kaže da se njihov hotel preusmjerio na bicikliste 2006. jer su shvatili da troše jednako dobro kao i golferi.

– Lani smo ostvarili 15 tisuća noćenja, od čega 950 biciklista. Imamo 50 soba, restoran, wellness, kongresni centar i farmu goveda. A biciklisti su se lijepo uklopili, kaže ovaj hotelijer koji ne zna za riječ sezona jer radi cijelu godinu.

Gastagwirt ima tradiciju dugu čak 700 godina, a na bike-segment se preusmjerio i jer mu je vlasnik strastveni biciklist.

Sve popularniji e-bike

Austrijanci sve više u svojoj prinudi nude i e-bikove, odnosno eklektične bicikle. Općina St. Wolfgang odlučila je čak za ljubitelje takvih bicikala, koje oni pravi nazivaju lijenima, osigurati staze, odnosno čitav sustav koji ih mora pratiti. Naime, takvim biciklima potrebno je puniti baterije pa moraju imati svoje stanice. Načelnik te općine kazao nam je da bicikle u najam daje tvrtka koja se brine i za njihovo održavanje te održavanje stanica za punjenje baterija. Veli da upravo u e-bikingu vidi veliki potencijal, prije svega jer za njega osoba ne mora biti u top sportskoj formi. Uz to, takav je prijevoz ekološki, što je Austrijancima od iznimne važnosti. Navodi i da je u Kini, primjerice, lani prodano čak 30 milijuna takvih bicikala, a u Europi tek dva milijuna. U Austriji su novitet i takozvani bike taksiji koji dovozi bicikliste do početne pozicije ili ih vraća do smještaja.

Istra kao nova destinacija za cikloturiste

Nisam još bio u Istri, iako često putujem i tražim nove destinacije. I to ne samo ja. Cikloturisti imaju na raspolaganju Mallorcu koja je predivna i prilagodena, medutim čovjeku dosadi uvijek ista destinacija. Tu vidim šansu za Istru jer sve više cikloturista traži nove destinacije, kazao je vlasnik hotela Mohrenwirt Jakob Schmiedlechner.

Slike u galeriji.

Već dulje vremena (unatrag par godina) govorilo se o prezentaciji Biciklističkog kluba u osnovnoj školi,  tako da smo ovu inicijativu pristiglu sa druge strane nakon kraćeg razmišljanja odlučili prihvatiti. Biciklistički klub Buzet je prilikom osnivanja kao jedan od ciljeva naveo promociju biciklizma i rad sa mladima, tako da nam je ovo bio dobar poticaj u tom smjeru.

Do sada se za mlade zajedno sa Društvom Naša Djeca Buzet organiziralo nekoliko biciklijada, a već tradicionalno se povodom dječjeg tjedna organizira MTB utrka pod nazivom „Mini Pinguentina“, u kojoj svake godine sudjeluje veliki broj osnovnoškolaca i djece vrtićke dobi sa područja Grada Buzeta.

[simage=156,320,n,right,]A sve je izgledalo ovako, nakon nekoliko „neobičnih“ sportskih klubova koji su se ranije predstavili, taj utorak 22.02.2011. bio je namijenjen Buzetskom Biciklističkom klubu i Enduro motocross klubu.

Učenici, njih 40-tak, slušali su cijeli dan „predavanja“ o ova dva kluba. Prvo je na redu bio BK Buzet, u drugom dijelu „nastave“  motociklisti, mi smo na raspolaganju imali gotovo tri sata.

Ne sjećam se baš da smo u vrijeme kada sam ja bio u osnovnoj školi mi imali cijelodnevnu nastavu o sličnim zanimljivim temama, tako nešto mi se činilo jako zanimljivo;  na kraju se ispostavilo da je više nego zanimljivo bilo i djeci.

Ipak da nebi ispali dosadni, trebalo se prije svega pripremiti za predavanje, odnosno prezentaciju. U ulozi predavača tako smo se našli Marin, Papić i ja. U početku su ovu prezentaciju učiteljice bile sve zamislile malo drugačije, ali smo zajedno složili najbolji način na kako ćemo to izvest.

Kako bi zainteresirali učenike potrudili smo se dovesti što više onoga što bi njima moglo biti zanimljivo, donijeli smo puno opreme, filmića i slika.

[simage=161,320,n,left,]Predavanje je započelo sa detaljima o Biciklističkom klubu Buzet, od početaka do danas, nastavilo se sa par riječi općenito o biciklizmu, uz nešto veći naglasak na brdski biciklizam. Drugi dio predavanja govorilo se o natjecanjima i organizaciji naših utrka, rekreativnih biciklijada i sličnog što se organiziralo kroz ove godine, govorilo se o treninzima, zaštitnoj opremi, kupnji bicikala itd. Papić je cijelo vrijeme bio zadužen za multimediju, tako da su se u pozadini na projektoru vrtile slike i kratki filmići. Kao što sam ja došao sa svojim bilješkama, cijelo vrijeme su i učenici bilježilii u svoje blokiće ono što smo im govorili za sastav koji su imali za napisati.

Ipak ono što je njima najzanimljivije je oprema, ispred njih su bile poredana četiri bicikla (Marinov cestovni Trek, XC Cannondale, Goranov FS Specialized i Maxijeva DH Kona), donijela se zaštitna oprema, odjeća, obuća, trenažer,  a kako bi im što bolje prezentirali ono o čemu se priča obukli smo i par klinaca u biciklističke majice, oklope za DH i slično.

Kako nebi sve ostalo samo na gledanju i slušanju, mogli su isprobati svu opremu, voziti na trenažeru. Izvelo ih se kratko van učione gdje su svi mogli isprobati i naše bicikle.

Naposlijetku smo se vratili u razred, zahvalili im na pažnji i podijelili par DVD-a, rekli kako se učlaniti u klub i pozvali ih na utrku u Starom gradu (neki od njih su i vozili na toj utrci).

[simage=157,320,n,right,]U nastavku vezano za prezentaciju gđa.Ida Bašić iz Auto moto kluba je sve zaokružila sa par riječi o zakonu o sigurnosti na cestama vezano uz mlade bicikliste sudionike u prometu.

Da im je bilo zanimljivo govori to da su cijelo vrijeme postavljali pitanja, a kada smo tražili par dobrovoljaca odmah ih se javilo brdo, najviše nas je oduševio njihov dugačak pljesak na kraju, koji je više sličio na poziv na bis.

[sthumbs=162|160|149|152|147|158|153|154,200,2,n,center,]